Sarloški vučji pas

SARLOŠKI VUČJI PAS
Originalni naziv pasmine: SAARLOOS WOLFHOUND
Zemlja porijekla: HOLANDIJA



POVIJEST:
Ova relativno nova pasmina nastala je u Nizozemskoj, a ime je dobila po svojem utemeljitelju, Leendertu Saarloosu (16.11.1884.- 13.01.1969.). On je želio psa koji neće posjedovati nikakve degenerativne odlike koje se pojavljuju u dugogodišnjem uzgoju, psa koji će posjedovati prirodnu otpornost, ali i vrlo oštra osjetila vukova.

Prioritet u razmišljanima L. Saarloosa bilo je zdravlje i otpornost pasmine. Vuk je bio idealan izbor za križanje jer je posjedovao dosta od tih poželjnih karakteristika, pa je tako izbor pao na Fleur, ženku europskog vuka koju je Saarloos kupio od zoološkog vrta Blijdorp u Rotterdamu. Ona je postala temelj u uzgoju nove pasmine,zajedno s mužjakom njemačkog ovčara po imenu Gerard van Fransenum (Axel v. Stubersheim x Wotan's Irmhild).Gerardovi su se preci dokazali služeći u jedinicama u Prvom svjetskom ratu. Fleur je imala sibirsko podrijetlo, a to je vjerojatno i razlog zašto neki psi iz ove pasmine i danas nose ruska imena, u počast svojim precima.
Prvo leglo iz ove kombinacije oštenjeno je u proljeće 1936.godine. Nažalost, u prvi leglima bilo je puno problema s tada zloglasnim štenećakom. L. Saarloos je pasminu nazvao europski vučji pas, a svoju uzgajivačnicu "van de Kilstroom". Pasmina je priznata 1975., a od FCI - ja 1981.(standard br.311.1,FCI grupa 1), te joj je ime promijenjeno u SAARLOOS WOLFHOUND, u počast njenom utemeljitelju, koji tu veliku čast na žalost nije doživio. Umro je 1969. godine, u 84.godini života. Zaska van de Kilstroom je bila uzor po kojemu je napisan i pasminski standard.

Autor: Cornelia Keizer

OPĆI IZGLED:
Sarloški vučji pas je snažan, vukoliki pas, oštre i prave dlake čija visina grebena iznosi od 65 do
75 cm za mužjake i od 60 do 70 cm za ženke. Ovalni skelet je snažan,ali ipak nije glomazan. Skladno je građen i poseduje duge noge, ali ne ostavlja utisak da je dug na nogama.

Mužjaci i ženke se lako raspoznaju po svom izgledu i kretanju. Sarloški vučji pas odaje sliku pažljivog, opreznog i odanog psa,nepovjerljivog prema njemu nepoznatim ljudima i situacijama bez
pokazivanja razdražljivosti. Njegovo nezavisno držanje je karakterna crta koja ga čini osobito ovlašćenim za ulogu psa vodiča.

GLAVA:
Bi trebalo da sačuva njegov vukoliki izgled i da bude, u veličini, u skladu sa tijelom. Lubanja je velika i ravna sa blagim ispupčenjem između ušiju i prema očima postaje malo po malo klinasta. Isto tako, bočne strane su ravne. Potiljna kvrga ne može da se primjeti. Prelaz prema osobnom dijelu glave je snažan i dobro popunjen i predstavlja ga blagi stop. Rastojanje između vrha njuške
i stopa praktično je isto kao i rastojanje između stopa i potiljne apofize. Vrh njuške ne smije da bude zašiljen. Nos je veliki i snažan i prati boju dlake, crn je ili je boje jetre. Usne su veoma
zatvorene i ne preklapaju se. Sarloški vučji pas ima oštro,potpuno i snažno zubalo.

OČI:
Oči su srednje veličine, bademastog oblika, postavljene nešto malo ukoso i poželjno je da su žute boje, Izraz je oprezan i ponekad nepovjerljiv, ali ne i uplašen.

UŠI:
Su uspravne, srednje su veličine, velike osnove i završavaju se skoro kao šiljak. Mesnate su,maljave iznutra i postavljene malo ukoso.

VRAT:
Je suh, mišićav i postepeno se nadovezuje na trup. Dužina trupa je nešto veća od visine grebena. Leđa su prava i masivna,slabine su jako mišićave i sapi, normalno oborene nisu suviše uske. Grudna kost je široka sa veoma povijenim rebrima i ne spušta se niže od laktova.

REP:
Je usađen dovoljno nisko i nošen u obliku sablje kada se pas odmara. Nije suviše pokretan. Sarloški vučji pas može visoko da nosi rep u akciji u stavu zastrašivanja.

LOPATICE:
Su duge, postavljene ukoso i vrlo su približene. Prednje noge su vrlo uglovane i prave, a noga je u sredini elastična. Prihvačaju se prednje šape blago okrenute u polje (francuski stav).

ZADNJE NOGE:
Su normalno uglovane i snažno mišićave. Skočni zglobovi približeni ili zatvoreni, tzv. "kravlji skočni zglobovi",se prihvačaju.

ŠAPE:
Su malo ovalne, veoma zatvorene, sa blago povijenim prstima i elastičnim i čvrstim jastučićima.

KRETANJE:
Je lako, izdašno i spretno, ali oprezno, dozvoljava brzo mijenjanje ritma. Hod je vrlo karakterističan i podsjeća na hod vuka.

DLAKA:
Je oblika "štapa" sa vrlo gustom i mekom podlakom, i ćupastom otpornom dlakom koja oko vrata formira upadljiv okovratnik.

BOJE:
Koje susrećemo kreću se od svijetlij crne do tamno crne (vučje siva), od braon svijetle nijanse do tamno braon (boja osušenog lista) i od vrlo svijetle krem do bijele. Ostale boje se ne prihvačaju. Kod vučje sivih pasa nos treba da je crn, kod braon boje jetre, kod bijelih je najpoželjnije da je crn mada je, recimo, dozvoljena svijetla boja kod izuzetaka. Opuštene uši i kruta kuka na repu razmatraju se kao ozbiljne greške.

NAPOMENA:
Mužjaci treba da imaju dva testisa naizgled normalna, potpuno spuštena u skrotum.

Pola pas pola vuk.

postoji tema o ovoj pasmini klik , čitaj!

i imam pitanje otkad ja nisam mod na ovom podforumu... ivkica molim te izbriši ovu temu..

A sto je ne spojimo hmmm