Dva standarda, važeća prije priznanja pasmine Tornjak, čijom kombinacijom je stvoren jedan standard - službeno priznat od FCIa.
HRVATSKI TORNJAKOriginalni naziv pasmine:
TORNJAKZemlja porijekla:
HRVATSKACar Bony Tor-BucakStandard Hrvatskog planinskog psa - tornjaka
OSNOVNI UTISAK
nažan, velik, šaren, dobro povezan i gibak stočarski pas, kvadratnog okvira (može biti 5% duži od visine), ne laganih, ali nipošto grubih i teških kostiju . Izrazito duge, guste i čvrste, pločastošarene dlake . Prije povučen nego nervozan, prije ravnodušan nego li agresivan. Vrlo žilav, skroman i izdržljiv.
MJERE
Poželjna visina mužjaka je oko 70 cm, u ženki između 60 i 65 cm. (3)
GLAVA
Glava je lupoidna, klinasto izdužena. U osobito bujno odlakanih primjeraka na prvi dojam djeluje maleno. Čeljusti su jake i duge, a zubalo potpuno i škarasto(5). Nosni hrbat je posve ravan, a stop blag. Nadočni lukovi mogu biti lagano zamjetljivi. Stražnji dio lubanje je izdužen, ali ne i uzak. Iza čeonog luka do zatiljka ravan. Zatiljna kost nije izrazita, ali je zamjetna. Vrh njuške je proporcionalan, nikad šiljat ili pretjerano mesnat. Usne čvrsto prilježu čeljustima(7). Oči su bademaste, čvrsto priljubljenih kapaka. Uške su velike, jednostruko preklopljene. Njihov je korijen visoko, bliže razini tjemena nego li u drugih pastirsih pasa.
VRAT
Vrat je dug, nisko nošen, u pozoru postavljen pod kutem od 45 stupnjeva. Obložen je čvrstom muskulaturom, suh, prekriven čvrstom, na šiji dosta debelom kožom, koja unutarnjem tkivu prilježe i na donjoj strani vrata. Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom).
GREBEN
Prijelaz iz vrata u leđa (greben) čini jasno naglašenu, dobro uočljivu kosinu, koja se iz gornje linije vrata produžuje do iza vrhova plećki.
LEĐA
Leđa tornjaka su relativno kratka, čvrsta, umjereno široka i ravna.
SAPI
Sapi su srednje dužine, nisu oborene, dok je korijen repa visoko ili srednje visoko usađen.
REP
Rep je izrazito dug, može biti sabljast, prstenast ili kukasto povijen, srednje visoko usađen. Vrlo je pokretljiv, u mirovanju je položen od korijena prema dolje, no u kasu, a osobito u uzbuđenih (11) pozornih pasa uvijek je podignut iznad razine leđa.
SPOJ
Spoj između grudnog kosa i sapi je kratak i relativno širok, u kuja nešto duži.
GRUDNI KOŠ
Grudni koš je vrlo prostran, stožast(15), dubok, širok i zaobljen, no rebra nisu masivna. Prsa se skladno ističu, s plećkama i stražnjim dijelom grudnog koša tvore čvrsto povezanu cjelinu. Vrh grudne kosti u pravilu je nešto ispred ramenog zgloba".
TRBUH
Mišićje trbuha je čvrsto, a donja se linija nastavlja neusukana, koso od stražnjeg završetka grudne kosti do unutrašnjosti prepona.
NOGE
Noge tornjaka moraju biti pravilnih stavova, suhe i duge, nikada predebelih i teških kostiju. Kutevi između plećke i nadlaktice, te kutevi stražnjih nogu srednje su zatvoreni. Bočno gledano, prednja došaplja lagano odstupaju od okomice.
Poželjni su dobro razvijeni paporci na obije stražnje noge. Šape su redovito čvrste,"suhe",jastučići elastični a nokti jaki. Prednje su šape zaobljenije od stražnjih.
MIŠIĆJE
Plosnato, čvrsto i "suho".
KOŽA
Čvrsta, na šiji dosta debela, po vratu i tijelu dobro prilježe, ne smije biti mlohava ili ovješena niti pod grlom, a posebno ne smiju biti ovješeni kapci i usne.
DLAKA
Tornjaci su u pravilu dugodlaki s kraktom dlakom na licu i nogama20.
Pokrovna je dlaka duga, čvrsta, tvrda (kostretasta) i ravna. Na prednjem djelu leđa, na plećkama i leđnom dijelu sapi može biti i blago valovita. Osobito je izrazito razvijena na vratu, bogata i duga na podrepnom dijelu butina ("gače"), Na podlakticama tvori duge zastavice, zatim izrazito bogatu zastavu na repu. Pokrovna je dlaka posebno duga na gornjem djelu sapi, neposredno iznad korijena repa(21).
Krzno tornjaka čvrsto je zatvoreno i ne smije se razdvajati u razdjeljak.
BOJE I PIGMENTACIJA
Tornjaci su u pravilu višebojni, pločasto šareni psi. Mogući su i tamni primjerci (plaštasti), s bjelinama samo oko vrata, na glavi i nogama, kao i gotovo bijele životinje, s posve malim pločastim mrljama, ali uvijek s pjegama posutim po nogama i glavi, te tamnim pramenovima u dugoj bijeloj dlaci(22). Sve varijacije boja i šara smatraju se jednako vrijednim(23). Boja šarenice mora biti sukladna boji krzna(24).
KRETANJE
Živahno, u ponekih relativno kraćeg i višeg koraka, ali uvijek izdašno, gipko i okretno.
NARAV
Tipičan odrastao tornjak je smirena, naizgled ravnodušna životinja, ali i vrlo budan čuvarski pas. S bliskim osobama znade biti vrlo emocionalan. Kada živi većim grupama pasa pokazuje izrazite socijalne nagone.
Prema stranim osobama i životinjama u pravilu nije naglašeno agresivan. U odgovarajućim prilikama znade odlučno napadati i daleko jače protivnike. Pri tome je oprezan, ali i vrlo odrješit, uporan i neugodan.
LAKŠI NEDOSTACI
- nešto nježniji kostur
- lakša, ali proporcionalna glava
- manjak ili višak jednoga do dva premolara
- nešto kraća "zbijena", zatim zamjetno valovit ili finija dlaka
- nešto duža leđa u kuja
- posve ravne, kratke sapi, s visoko usađenim repom
- nedostatna pigmentacija očnih kapaka
- kraće i ne uvijek pravilno nošene uške
- strmi kutevi koji još ne remete pravilnost kretanja
TEŠKI NEDOSTACI
- limfatičnost,
- izrazito teška građa,
- široke, okrugle kratke ili uglate glave
- upadno naglašeni stop
- žvaljave usne (otvoreni kut usana)
- mnogo mlohave kože ispod vrata
- debele i teške kosti
- pregriz, podgriz, manjak više premolara ili molara, te svaka druga nasljedna nepravilnost zubala
- loša povezanost plećki
- nepravilni stavovi nogu
- izrazito meka došaplja i otvorene šape
- manjak ili nepravilna građa spolnih organa
- nezgrapno, tromo ili sputano kretanje
1) Dobar tornjak ostavlja dojam životinje čvrsto srasle s tlom, vrlo stabilne i uravnotežene u bilo kojem prirodnom pokretu. Limfatične, teško pokretljive, glomazne i trome životinje, neproporcionalno građene i loše povezane primjerke, astenične pse i sve ostale koji po tipu i građi značajno odstupaju od ovdje opisane treba smatrati pasminski nepoželjnima.
2) Postoje i tamnoplaštasti primjerci, u kojih se bjeline pojavljuje samo na glavi, oko vrata i na nogama. Takvu obojenost smatramo jednako valjanom kao i onu pločasto šarenu, no to se svojstvo dominantno nasljeđuje, pa takve primjerke treba sparivati samo sa pločasto šarenima. Inače bi nastajali dominantni homozigoti pa bi vremenom ta boja u pasmini potpuno prevladala.
3) Ove mjere samo su poželjne vrijednosti. Pri ocjenjivanju i uvrštavanju u uzgoju u prvome redu treba voditi računa o tipičnosti životinje, te o izgrađenosti i brojnosti njezine linije ili roda.
4) Široke, kratke glave, s naglašenom stopom, nalik glavama rotveilera, novofoundlera, šarplaninaca, prevelike glave i one velikog kalotalnog i malog čeljusnog djela treba smatrati pasminski nepoželjnima.
5) Dok populacija tornjaka ne dosegne dovoljnu brojnost i pri ocjenjivanju i uvrštavanju u uzgoj ne treba inzistirati na idealnoj pravilnosti škarastoga zagriza i punom broju premolara. Mogu manjkati dva od P 1, P2, P3, ali ne na istoj strani. Jedinke savršenijega zubala imaju prednost a pri sparivanjima barem jedan od primjeraka mora imati besprijekorno zubalo.
6) Radi se zapravo o finijim pločastim kostima lubanje, pa su zbog toga te kosti uočljivije, te o nešto jačoj koži na tim mjestima.
7) Kako su loše prilijeganje donje usne, a osobito žvalavost, znakovi limfatičnosti, a osim toga nagrđuju životinju, treba ih smatrati nedostatkom. Moguće je također da se pojave primjerci čija gornja usna u prednjem djelu lagano nadilazi donju. Ukoliko ta osobina nije izrazito naglašena i ne prate je druge netipičnosti, ne treba je smatrati manom.
8)Viseći donji kapak teška je mana.
9) Dok uzgoj još nije dosegao potrebnu brojnost, nešto manje, unatrag preklopljene uške valja smatrati lakšim nedostatkom. Prilikom sparivanja, međutim, treba strogo paziti da ne dođe do potkrepljivanja toga nedostatka s obje roditeljske strane.
10) To je za pasminu važno jer tek tako, zbog relativno lake glave, težište životinje dospijeva gdje mu je mjesto. Konkretno, vrat tornjaka mora biti relativno duži nego u šarplaninaca ili senehunda. Primjerci kratka, visoko usađena vrata nisu poželjni u pasmini. Valja ih isključiti iz uzgoja,
11) Tornjaci čiji greben nije tako izražen nažalost nisu rijetkost pa smo prisiljeni tu osobinu donekle tolerirati, no prednost svakako valja dati opisanom obliku.
12) Uočljiva je jasna povezanost dobre dužine leđa s dobrim grebenom, time da u kuja svakako treba voditi računa o prirodno večoj dužini slabinskog djela leđa. Nepravilnu, meku i povijenu kralježnicu najprije uočavamo po podvučenom stavu stražnjih nogu. Kod ocjenjivanja treba paziti da izrazito jaka dlaka na prednjem djelu sapi ne bude protumačena kao nadgrađenost.
13) Česte su i duge oborene sapi. Kada nisu povezane s predugim, mekšim leđima, ne treba ih smatrati težom manom, ali sapima koje nisu oborene i imaju srednje visoko usađen rep valja dati izrazitu prednost.
14) U pozoru i kretanju visoko podignut vrlo kitnjasti rep tradicionalno se smatrao jednom od ključnih tipičnih pasminskih osobina tornjaka. Sve oblike repa koji to omogućuju treba smatrati dobrima. Prekratak (koji ne dopire do skočnoga zgloba),te ankilotićan ili na bilo koji drugi način nezdrav rep valja smatrati teškim nedostatkom.
15) Razumije se, u kuja taj stožac može biti nešto spljošteniji nego li u mužjaka.
16) Ima pasa u kojih je cijeli grudni koš manje ili više povučen unazad tako da kut plećke i nadlaktice dospijeva nekoliko prstiju ispred težišta životinje. Što je takva građa izraženija treba je smatrati težim nedostatkom, tim više što je redovno vezana uz greške grebena i leđa te uz kraću nadlakticu i/ili plećku.
17) Nepravilne stavove, meke laktove, francuski stav prednjih, kravlji stav stražnjih nogu i slično, valja smatrati težom greškom, dok nešto otvoreniji kutevi plećke i stražnjih nogu nisu posebno velik nedostatak.
18 ) Odstupanje je do 5 stupnjeva. U starih primjeraka mekana došaplja ne treba ubrojati u mane, dok ih u mlađih treba smatrati većim nedostatkom. Primjerke pravilnih, dobro izraženih kuteva, a pogotovo one duga, proporcionalna femora, treba smatrati najboljim za pasminu.
19) U tradiciji čobana bili su cijenjeno svojstvo, iako u postojećoj populaciji nisu ravnomjerno rasprostranjeni, priplodne će kombinacije pogodovati njihovoj sve većoj zastupljenosti.
20) U izvornoj su se populaciji ponegdje mogle naći i dominantno kratkodlake, po svemu ostalom pasminski tipične skupine. Kratkodlakost bi u pasmini teoretski morali, a praktično mogli sačuvati, ali Ijubitelji pasa za takve primjerke pokazuju premalen interes.
21) Zastupljena su tri osnovna tipa dugodlakoga krzna. Idelanim valja smatrati opisani, no ni drugi, a osobito onaj s nešto svilenkastijom bogatom i dugom dlakom, nisu mana ukoliko se krzno po leđima ne dijeli u razdjeljak. Treći tip - zatvoreno zbijeno krzno, nešto kraće čvrste dlake, sa kratkim zastavicama na prednjoj podlaktici i bez duže meke dlake na stražnjoj strani došaplja valja smatrati samo manje poželjnim.
22) Pjege mogu biti gušće ili se pojavljivati tek tu i tamo, no ukoliko ih na koži nema (to je osobito uočljivo na trbuhu) i baš se nigdje na dlaci ne pojavljuju kao mrlja ili pramen, primjerak valjaj smatrati netipično obojenim. Obojene pramenove ne treba tražiti po vratu, jer se pojavljuju tek kod rijetkih primjerka. Zanimljivo je da se broj točkastih mrlja povećava sa starenjem da se u većine štenadi te točke ne vide i na dlaci te da se prve mrlje na koži trbuha pojavljuju istodobno s otvaranjem očiju ili svega nešto kasnije (no svakako prije kraja osmoga tjedna).
23) Izrazito raznolika obojenost jedna je od ključnih tradicijskih pasminskih osobitosti tornjaka. Čobani su nastojali imati međusobno što različitije obojene pse da bi ih mogli razlikovati iz velike daljine, te uočavati i raspoznavati pri slabom svjetlu. To ima za posljedicu da su u tornjaka zastupljeni vrlo različiti faktori boje te nekoliko nasljednih (ne samorecesivnih) faktora koji izazivaju šarenilo. Uz šarenost kože i krzna vezana je i šarena sluznica (uz obvezno pigmentirano nepce). Nepravilno pigmentirani jastučići šapa je pravilo. Očito je kod štenadi, dok u starijih pasa koji žive na otvorenom koža jastučića potamni. Nije rijetkost ni nepravilna pigmentacija kapaka i ne treba je smatrati težim nedostatkom. U nekih primjeraka postoji tamna maska. Ne treba je smatrati manom, ali je odgovarajućim uzgojnim potezima valja postepeno gasiti jer je tipična osobina mnogih srodnih pasmina.
24) U nekoliko međusobno nesrodnih legala pojavili su se i plavooki primjerci (izgleda da to svojstvo vezano uz jedan od faktora za šarenost). Kako ta osobina u pasminu nije mogla dospjeti križanjima, možemo je smatrati izvornom nasljednom osobinom pasmine. Treba je tolerirati radi daljnjih istraživanja, bez obzira na općeprihvaćene estetske stavove. Ukoliko pokusi pokažu da to svojstvo u tornjaka nije nasljedno vezano s negativnim osobinama, kao što je uočeno u nekih drugih pasmina.tada bi plavo 111 čakorasto oko moglo postati standardno mogućim svojstvom pasmine. Ovo nastojanje potpuno opravdavaju odsustvo te osobine u blisko srodnim pasminama pastirskih pasa, njeno spontano pojavljivanje u čistokrvnom uzgoju ,te poznata tradicionalna težnja ka što različitoj obojenosti.
25) Otvoreni zagriz, asimetričnost, iskošene čeljusti i slično.
*Nakon rasprave i unošenja pojedinosti koje su u njoj dodatno utvrđene, kao članovi Stručne komisije za sportske pse i kao tajnik HKS-a, potvrđujemo ove kriterije kao standard tornjaka, važeći u Hrvatskoj za međunarodno još nepotvrđenu pasminu.
Hrvatski Kinološki Savez (HKS)
Zagreb, 29.10.1996.
IZVOR:
www.kktornjak.hr