Raspoloženje mačke ima skoro podjednak
uticaj na veličinu njenih zenica kao i količina svetla. Uznemirena ili uplašena
mačka imaće širom otvorene zenice dok će recimo ljuta mačka imati sužene zenice.
Slušni "aparat" mačke je toliko razvijen da ona može razlikovati dva identična
zvučna izvora razmaknuta pola metra na udaljenosti od čak 20 metara! Uho mačke
sastoji se od čak 30 mišića (ljudi imaju 6) koji kontrolišu pokrete spoljnjeg
uha i koji ga mogu rotirati za 180 stepeni. Mačka tako može čuti zvuk iz svih
pravaca bez pomeranja glave. Neobični zvuci i škljocanje vilice mačke koja kroz
prozor gleda u pticu ili insekta samo predstavljaju instinktivno ponašanje lovca
mesoždera koji plen ubija jakim ugrizima. Brkovi mačkama služe najvise kako bi
ocenile da li se mogu provući kroz određeni otvor. Kako nemaju većih (od lobanje)
pojedinačnih kostiju u svom telu otvor kroz koji mački prolazi glava je dovoljan
i da kroz njega prođe celo njeno telo. Mačke nemaju znojnih žlezda što
objašnjava znatno slabiji miris njihovih tela (u poređenju sa na primer psima).
Ova činjenica ih, međutim, čini relativno osetljivim na visoke temperature.
Mački je u lošim svetlosnim uslovima potrebno 6 puta manje svetla u odnosu na
čoveka kako bi jasno videla. Tome doprinosi i posebna membrana Tapetum Lucidum
koja se nalazi na obodu rožnjače i koja ima reflektivnu površinu. Ona još jednom
odbija primljenu svetlost ka zenici i na taj način povećava upijenu količinu
svetlosti. Odbljesak zelenkaste boje koji se može videti na fotografijama mačaka
i pasa koje su snimljene uz korišćenje blica predstavlja refleksiju ove opne.
Ovaj neželjeni efekat se na fotografijama može izbeći samo korišćenjem difuznog
filtera postavljenog između blica i mačke ili izmeštanjem blica što dalje od
samog fotoaparata.