Zlatno oko
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


Forum o psima
 
Početna stranicaPočetna stranica  Latest imagesLatest images  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

 

 Problemi kostiju, zglobova i mišića

Go down 
2 posters
Autor/icaPoruka
bebby
Samojed
Samojed
bebby


Female Broj postova : 1155
Lokacija : Maltese Land
Registration date : 02.05.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimened srp 27, 2008 11:51 pm

Autor: Ljiljana,uzg.All Petrina's

Ovaj problem pogađa jako velik broj velikih pasmina, skoro sve, ali također se može dogoditi srednjim, pa čak i malim pasminama pasa.

HIP DISPLASIA - na žalost, iako su jako stara pasmina, tornjaci, kao i većina drugih velikih i jakih pasmina, podliježu poremećaju uzglobljavanja bedrene kosti u zdjeličnu kost, što se stručno naziva ?hip displasia?, a inače je vrsta iščašenja kuka. No što to zapravo znači?
Idealno uzglobljene čašice bedrenih kosti, koje priliježu u otvore kuka/karlice bez većeg razmaka, kukovi su bez displazije. Displastičnim promjenama nazivamo veći ili manji odmak od idealnog stanja, zapravo displazija je degenerativno stanje kukova pojedinih pasa, što je djelomično uvjetovano naslijeđem, a dijelom može biti uvjetovano neprimjerenom prehranom i ranim pretjeranim opterećenjima koštano-mišićnog sklopa psa. Displazija u mladih pasa nije vidljiva golim okom, može se izmjeriti jedino rendgenskim snimanjem, dok se u starijih displastičnih pasa može primijetiti po otežanom kretanju, težem hodu uza i niza stube, otežanom ustajanju iz ležećeg položaja, te bržem zamaranju u šetnji. Displazija se izražava slovnim ili brojčanim oznakama, gdje HD=A (0) znači da su kukovi idealno uzglobljeni, HD=B (0-1), C (1) ili D (2) su blaži odmaci od idealnog, a HD=E (3) ili E1 (4) upozoravaju na teže oblike dispastičnih promjena.
Psi sa HD većim od D nisu primjereni za daljnji uzgoj, jer iako je displazija multifaktorska i multigenetska, ipak se prenosi s roditelja na potomstvo. Obvezno je snimanje svih pasa nakon 12 mjeseci, a posebno ako se su predviđeni za daljnji uzgoj.
Na prevenciju displazije u mladih pasa možete u prvom redu sami djelovati odgovarajućom prehranom, pazeći da nam pas ne jede previše masnoća, te da se ne udeblja u razdoblju rasta, dodajući vitamin C u hranu, i ne opterećujući mladi organizam pretjeranim i dugim šetnjama ili vježbanjima. Posebice, ponovimo, psa treba čuvati od pretjerane uporabe stuba. šetnje trebaju biti kraće, bez zamaranja, a tek nakon 9 i 12 mjeseci šetnje i vježbe se mogu, i trebaju, pojačati.

U Europi su vremenske odrednice drugačije tako da za velike pasmine snimak ne vrijedi za unos u rodovnicu prije navršenih 18 mj., a za gigantske poput doge ili bernardinca tek od 24 mj.
Kolika je vjerojatnost za razvitak HD-a u potomstvu roditelja s HD=0? Pa ovisi o prehrani (ovdje animacanis ima apsolutno pravo, nek se nitko ne nađe uvrijeđen), vježbanju (prelasku stepenica i dugim šetnjama u dobi do 6 mj. što sve zajedno jako doprinosi razvoju HD-a) ..... no ako svega toga nema i ako uz primjerenu prehranu (ne premasnu hranu, dovoljno chondroitina i vitamina C) psa tek umjereno šećemo i ne dozvolimo hod uz i niz stepenice do bar 6 mj. tada je vjerojatnost vrlo mala i obrnuto ako je prehrana iz vreće, pogotovo šrota, a šetnje intenzivne duge i zamorne te ako pasonja hoda gore dolje po stubama - eto ti ga HD=D ili čak i gore .... makar je roditeljski par bio HD=0 ......
A sada malo o Canivitonu .....
Radio ga je Chassot, ranije švicarski, sada ga radi francuski institut Vetoquinol (ovaj potonji je preuzeo cijeli Chassot) .... i postoji u dvije verzije Caniviton forte 10 (za manje pse) i Caniviton forte 30 (za veće pse) ....
Moje iskustvo glasi da taj proizvod (btw. cijena mu je 380,00 kuna za kilsko pakiranje koje može trajati do cca 3 mj. za velikog psa) ZAISTA pomaže u svim slučajevima problema sa zglobovima:
- primjer mog mužjaka koji je nakon skoka s visine od cca 4 m u dobi od otprilike 2 g. prošao navodno neozlijeđen ..... ono što se kasnije razvilo u dobi od 6 god je bilo šepanje na prednju lijevu nogu uvijek par minuta po ustajanju iz ležećeg ili sjedećeg položaja .... nakon Canivitona i kure od cca mjesec dana stanje se bitno popravilo i pas je posve prestao šepati i unatoč staroj ozlijedi kralježnice (usljed skoka, što je tak naknadno postalo vidljivo) .... također sad mu i preventivno dajem po pola mjerice preko hrane svakih par mjeseci i on trči ko dečko iako je punih osam godina star .... i težak cca 65 kg.
Inače običavam preporučiti i preventivno Caniviton svim mojim štencima (ma na kojoj hrani bili) dok rastu svo vrijeme, a naročito posebno krupnim i izrazito jakim štencima.
Caniviton je kompleks chondroitina, glucosamina, L-carnitina, selena i vitamina C u interakciji, a primarno je dobiven iz namirnica biljnog porijekla (žitarica) uz dodatak ljekovitih trava, meda i valjda hrskavice morskog psa (to nisam na njemu baš sa sigurnošću mogla pronaći) .... moje je iskustvo da može pomoći prevenirati oštećenja zglobova uključujući i prevenciju HD-a. Ako je oštećenje već nastalo i ako je pas stariji od dvije godine tada se SVAKAKO treba davati kurativno, a i u tom obliku primjene ima velike pomoći. Primjer je pas mješanac velike pasmine (živi u Rijeci) kojemu je sa nešto više od dvije godine usljed otežanog kretanja i naročito teškoća s ustajanjem te hodom uz i niz stepenice otkrivena HD=E1 ... vlasnica je postarija žena koja živi sama, a psa je udomila iz azila .... s nekih godinu dana .... zvala me za savjet i kako je već sve drugo bilo prekasno, jedino što je preostalo bio je Caniviton.
Danas pola godine nakon prve primjene Canivitona pas je "u pauzi", tj. momentalno ne jede Caniviton forte 30 .... ali više ne šepa, hod je normalan, čak i trči u šetnji, ustajenje je normalizirano, kao i kretanje uz i niz stube, koje sam vlasnici savjetovala što više izbjegavati ... Trenutno je velim pauza od Canivitona, a po potrebi će ga ponovo koristiti ako ustreba .... Inače pas jede kuhano i sirovo, uglavnom od doma i to cijelo vrijeme otkako je udomljen ... nije uopće bio na dehidratu ..... osim u azilu, prepostavljam.

Jedan jako dobar članak o HD-u: iz 1994.
"Na razvoj kukova utječe međutim velik broj gena: neki od njih mogu biti recesivni kao "b" koji je odgovoran za crvenu boju, drugi pak mogu biti dominantni kao "B" koji su odgovorni za crnu boju.
Problem je to što mi ne znamo kako identificirati bilo koji od njih i što nemamo ideju koliko ih uopće ima. Ako bismo imali mjeranja svih štenaca iz stotina legala i njihovih roditelja, kao i njihovih potomaka, mogli bismo početi. No mi nismo uopće ni blizu."

Evo tako stvari stoje sa HD-om .... a to da prehrana, vježbe i još poneki činitelj imaju i te kako puno uticaja na to hoće li se uopće i u kojoj mjeri razviti klinička slika (funkcionalni defekt) HD, to je više nego točno. Sami znamo za ogroman broj pasa sa rentgenski ustanovljenim HD visokog stupnja žive i kreću se bez ikakvih funkcionalnih smetnji i obrnuto znamo za pse s relativno malim stupnjem HD-a a velikih funkcionalnih smetnji.
što svejedno ne znači da se o HD-u roditelja ne treba voditi računa. Dapače, i te kako treba voditi računa o genetskoj opterećenosti na HD kod rodovnog stabla u planiranju potomstva.

Priči o displaziji kukova tu uopće nije kraj, to je tek početak.

A da se kod nas rade jako uspješne operacije displastičnih kukova i to u ordinaciji dr. šešića, to je točno.
Kao što je točno da Caniviton jako pomaže prevenirati razvoj HD-a kod velikih pasmina sa čak prisutnim roditeljskim opterećenjem na displaziju.

Onoliko koliko znam o kortikosteroidima, a znam ne malo, mislim na žalost da je to terapija s najmanje uspjeha kad je riječ o HD-u, doduše može dijelom pomoći na suzbijanju simptoma uznapredovalog artritisa (koji ide kao prateća bolest kod HD pozitivnih kukova), ali poboljšanje je samo privremeno i kratkotrajno - točo onoliko dok se kosrtikosteroidi još nalaze u krvi psa, nakon toga klinička slika je opet ista, a ponekad čak i znatno lošija ... meni osobno bi to bila posljednja terapija izbora ako bih birala kako pomoći psu.

I još nešto - statistički je značajna razlika u incidenciji prisutnosti HD-a između malih i velikih pasmina. U korist ovih velikih. Odnosno HD se ipak kod mališana javlja jako rijetko. Moguća jest, ali zaista vrlo rijetko s iznimkom mopsova i francuskih buldoga koji makar maleni rastom građom kukovlja posve oponašaju krupne i jake pse tipa mastifa .... isto vrijedi i za sve velike pse na kratkim nogama kao što su baseti ili clumber španieli ...... ali zato mališani tipa silki, australijski i jorki terijer građom kukovlja znatno više prate hrtolike pse tipa salukija ...

Dakle što hoću reći - u biti ono što se zna, a to je činjenica da je pojavnost HD-a u pasmini to veća što je veći "index zglobnog međuprostora" - eh, ovo sam sada ja sklepala kovanicu od riječi, nije mi pri ruci da tražim engleski original, ali radi se o tom da je istraživanjima utvrđeno da taj zglobni međuprostor, odnosno razmak od čašice do glavice uvjetuje predispoziciju za nastanak HD-a ... ustanovljeno je tako da najveći međuprostor u zglobu kuka imaju bordoške doge, a najmanji upravo saluki i borzoj ...

Malo s neta o HD-u:

Slika normalnog (lijeva) i bolesnog kuka (desno)

Problemi kostiju, zglobova i mišića CanineNormalHip_smallProblemi kostiju, zglobova i mišića CanineDisplasticHip_small

Specifičan usporedni rtg snimak zdravog i bolesnog zgloba ...
Problemi kostiju, zglobova i mišića HipnormalProblemi kostiju, zglobova i mišića Badhip1

Autor: Antun Janković, dr. vet. med.
[Vrh] Go down
http://psisuzakon.77forum.com
bebby
Samojed
Samojed
bebby


Female Broj postova : 1155
Lokacija : Maltese Land
Registration date : 02.05.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Re: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimened srp 27, 2008 11:52 pm

Displazija kukova

Displazija kukova genetska je mana zastupljena kod većine domaćih i divljih životinja i čovjeka. Najčešće se javlja u pasa, svinja i krava.

Da bih objasnio o čemu se radi moram početi od anatomije. Nemojte prestati čitati - bit ću kratak i neću koristiti latinske nazive. Dakle, kuk se kao zglob sastoji od četiri kosti i dvije osnovne zglobne plohe. Sa strane zdjelice nalaze se tri kosti koje svojim spojem tvore čašicu kuka u koju ulazi glava bedrene kosti. Da bi zglob funkcionirao dobro, glava bedrene kosti mora idealno oblikom odgovarati čašici kuka. Kod displazije kuka čašica je previše plitka a da bi idealno obuhvatila glavu bedrene kosti. U ovisnosti o plitkoći čašice kuka, bedrena kost u njoj više ili manje “šeta”. To je naravno bolno i nestabilno. Takvi psi obično su “klimavi” na zadnjim nogama, a u teškim oblicima displazije kuka moguća su i iščašenja. Zbog takvog “šetanja” bedrene kosti i lošeg nalijeganja hrskavica zglobnih ploha dolazi do oštečenja hrskavica i njihovog posljedičnog okoštavanja. Tamo gdje nestane hrskavične plohe zgloba a ostane ili ju zamjeni kost dolazi do daljnjih oštećenja, jer kost nije tako glatka kao hrskavica a i zglob se ne može tako idealno podmazivati zglobnom tekućinom. To dovodi do još jače bolnosti i slabije pokretljivosti. Tijekom vremena dolazi do tipične kronične produktivne upale zgloba kuka, gdje okoštavanje obuhvaća veliku površinu zglobnih ploha pa pas sve teže i teže hoda, dok mu to na kraju ne postane nemoguće.

Nažalost lijek ne postoji, a po kinološkim pravilima takav pas ne može dobiti uzgojnu dozvolu, kako svoju genetsku manu ne bi prenio na potomstvo. Displazija kukova lakše se uočava kod velikih i službenih pasmina pasa, kod kojih je i obvezna njena RTG dijagnostika kada pas izađe iz puberteta.

No što učiniti sa psom kojemu je displazija kukova dijagnosticirana? Jednostavno ga trebamo poštedjeti dugih pješačenja i trčanja. Kod pojava bolova i težeg kretanja bilo bi dobro davati psu kao dodatak u hrani određene aminoglikozide i omega-tri nezasičene masne kiseline koji pomažu u održavanju metabolizma podmazivanja zglobnih ploha i u održavanju otpornosti hrskavičnih površina zglobova. U povremenim akutnim traumama već kronično promjenjenih zglobova treba djelovati odmah i psa odvesti veterinaru koji će ga liječiti simptomatski, smirivanjem upala i bolnosti.

Osobito bih napomenuo da je u slučaju displazije kukova kvaliteta života psa isključivo u rukama njegovog vlasnika koji mora biti nježan prema psu i izuzetno discipliniran kako bi pravilno provodio propisanu terapiju i olakšao život svom ljubimcu.

Displazija kukova - abnormalan razvoj kukova

Struktura i funkcija

Normalan kuk je mehanizam koji funcioniše po sistemu"ključ - brava" i jedino takav odnos daje stabilnost. Zglob kuka je nezamenjiv mehanizam koji omogućava pokretnost i prenos snage sa mišića zadnjih nogu na telo. To je osnova brzine i snage. Potporne, kuku pripadajuće strukture kao ligamenti, tetive i mišići čine ovaj mehanizam jedinstven. Velika površina zglobne rskavice koja je podmazana zglobnom tečnošću omogućava pokrete koji su potpuno bezbolni. Bilo kakav poremećaj u ovim idealnim odnosima imat će ozbiljne posledice.

Displazija kukova (HD) je termin koji obuhvata brojne specifične razvojne i stečene abnormalnosti koje zahvataju kuk. Razvojne ili primarne promene se javljaju u periodu rasta. Stečene ili sekundarne promene posledica su "upotrebe " bolesnih kukova i često imaju progresivan tok. Obično, takvi zglobovi su bolni i pojavljuje se šepanje. Krajnji rezultat je potpuna nefunkcionalnost jednog ili oba zgloba kuka.

Uzroci

Uzroci ovog oboljenja nisu još potpuno razjašnjeni, ali nekoliko predisponirajućih faktora imaju veliki značaj:
nasleđe i genetske karakteristike ( oba roditelja imaju podjednaku ulogu u prenošenju ovog oboljenja)
rani, brzi rast jedinke i naglo povećanje telesne mase
prekomerna i neizbalansirana ishrana ( previše kalorija,vitamina, minerala i proteina)

Simptomi

Simptomi ovog oboljenja variraju u zavisnosti od starosti jedinke.

Kod pasa mlađih od 3 meseca moguć je potpuni izostanak kliničkih znakova, ali takođe takvo štene može pokazivati prve znake nesigurnijeg kretanja kao posledice nestabilnosti kukova.

U starosti između 3 i 18 meseci psi pokazuju različiti stepen slabijeg oslanjanja na noge, ukočeni i/ili teturav hod kao i opiranje prilikom redovnog vežbanja.Takođe, psi iz ovih starosnih kategorija mogu biti potpuno bez jasno izraženih kliničkih znakova.

Kod ozbiljnijih kliničkih slučajeva ovi simptomi mogu progresivno napredovati i nakon 18 meseci starosti, mada većina pasa prestane sa ispoljavanjem kliničkih znakova i vodi "normalan" život.

Psi u srednjim ili starijim godinama života mogu ponovno početi pokazivati simptome (otežano ustajanje i kretanje,različiti stepeni bolnosti itd.) i tada im je potrebna adekvatna medicinska ili hiruška pomoć.

Dijagnoza i procjena

Vrlo je važno shvatiti da su neke jedinke otpornije od drugih i da svi ne pokazuju jednake simptome. Samim posmatranjem sa strane ne može se dati adekvatna ocena da li neki pas boluje od ovog oboljenja ili ne. Kliničkim pregledom se može postaviti sumnja na ovo oboljenje, ali opet ne kod svih jedinki. Jedini način da se displazija kukova potpuno isključi ili ustanovi i da se odredi u kojem je stepenu prisutna je radiografski - upotrebom rentgenskog aparata. Rentgenskim snimanjem dobija se fotografski zapis anatomskih struktura koje čine kuk i njihov međusobni odnos, kao i prisustvo i stepen eventualnih sekundarnih promena.

Većina razvijenih svetskih i evropskih zemalja imaju standarde koji jasno propisuju tehnike rentgenskog snimanja kao i kriterijume za procenu i određivanje stepena oboljenja ili njegovo odsustvo. Postoje izvesne razlike u ovim standardima između pojedinih zemalja iako, u suštini, radi se o vrlo sličnim tehnikama.Zbog toga uz vrednost HD stoji i oznaka države u kojoj je snimak procenjen. Matični odgajivački klubovi kao i kinološki savezi imaju, najčešće, ugovore sa potpuno nezavisnim veterinarskim komsijama koje se sastaju nekoliko puta godišnje radi očitavanja snimaka. Posebnim veterinarskim propisima je detaljno određeno ko je ovlašćen za snimanje i detaljno su data uputstva na koji način je to jedino moguće izvesti.

Rentgensko snimanje se obavlja u veterinarskim ustanovama (ambulante, prakse, klinike, vetrinarske bolnice itd.) pod veterinarskim nadzorom. Ne postoje posebni zahtevi u pogledu specijalnosti veterinara i opreme koja se koristi da bi se pas mogao biti rentgenski snimljen, ali postoje jasni zahtevi u pogledu kvaliteta rentgenskog snimka koji se šalje na dalju procenu. Klinička praksa je pokazala da pas mora biti duboko sediran ili uveden u opštu anesteziju radi što boljeg pozicioniranja i lakše manipulacije kao i zbog veće sigurnosti psa, vlasnika i osoblja koje radi. Adekvatnu poziciju kukova je gotovo nemoguće postići bez specijalne opreme (pozicioneri i pomoćna sredstva) i odgovarajuće stručnosti.

Vlasnik ili držalac psa je dužan da donese rodovnik psa i omogući identifikovanje psa (tetovir broj ili mikročip). Takođe, vlasnik je dužan da potpiše formular kojim garantuje identitet psa (koji može biti kasnije bez saglasnosti vlasnika podvrgnut ispitivanju) i omogućava javno objavljivanje HD rezultata.

Rentgenski snimak mora biti jasno obeležen, datiran i na njemu mora biti "odštampan" (ne naknadno upisan ili utisnut) tetovir broj, broj mikročipa ili drugi broj pod kojim je pas zaveden i identifikovan.

Veterinar će takav snimak uz svu potrebnu dokumentaciju poslati na zvaničnu procenu i rezultat će biti unešen u rodovnik psa.

Komisije za očitavanje snimaka uglavnom su sastavljene od veterinara - rentgenologa ili od veterinara koji su ovlašćeni za procenu snimaka ili imaju određenu dodatnu kvalifikaciju. Vrlo je važno shvatiti da kinološke organizacije (klubovi,društva,savezi itd.) nemaju apsolutno nikakvu nadležnost niti su stručno osposobljeni prilikom samog procesa snimanja i procene snimaka. To je posao veterinara koji su za to odgovorni, a na kinološkim organizacijama je da rezultate snimanja (ne samo HD) ispravno iskoriste prilikom vođenja uzgojne politike i vrednovanja pasa. U priplodu se mogu koristiti jedino zdrave jedinke i jedino tako rizik od pojave i prenošenja ovog oboljenja može biti znatno smanjen i pod kontrolom.

Minimalna starost psa je 12 meseci i samo jedinke starije od 12 meseci mogu biti zvanično procenjene na HD. Ne postoji gornja starosna granica za snimanje kukova. Neki odgajivači i vlasnici praktikuju snimanje pasa u starosti između 6 i 8 meseci radi dobijanja tzv. " predsnimka " koji omogućava raniji uvid u zdravstveno stanje psa i eventualno preduzimanje daljih adekvatnih mera.

Britanska Veterinarska Asocijacija (BVA) i Kennel Club (KC - Britanski kinološki savez) su još 1965. godine donele pravilnik i shemu po kojoj se procenjuje stepen displazije kod pasa putem rendgenskog snimanja. Uz samo jednu dopunu 1984. taj pravilnik je na snazi i danas. Preko 120 000 rendgen filmova je pregledano od tada da bi se dobilo sto standardnije i sto objektivnije vrednovanje stepena HD. Ovaj broj je u stalnom porastu obzirom da odgajivači i vlasnici pasa postaju sve svesniji važnosti ovog naslednog oboljenja. Trenutno 97 rasa podleže obaveznoj proceni snimka kukova ukoliko vlasnici žele da ih koriste u priplodu.

Veterinarska procena rentgenskog snimka je bazirana na vrednovanju 9 pojedinačnih kriterijuma (anatomskih struktura koji čine zglob kuka). Za svaku anatomsku strukturu postoji sistem bodovanja od 0 do 6 tako da maksimum za jedan kuk može biti 53, odnosno 106 za oba. Poželjan je što manji ( 0 - 10 ) pojedinačni zbir vrednosti i što niži (0 - 20) zbir vrednosti za oba kuka. Veći ukupni zbir govori da je u pitanju teži oblik ovog oboljenja. Za svaku rasu je posebno data prosečna vrednost s kojom se upoređuju pojedinačne vrednosti dobivene pregledima rendgenskih snimaka pasa te rase.

Vrlo je važno da svi snimci koji budu snimljeni pod zahtevom pregleda na HD budu vrednovani i zvanično procenjeni, bez obzira na ponekad evidentno stanje kukova. Ovo je jedini način da procena kukova ima smisao i bit će uspešna stavka u kontroli ovog ozbiljnog oboljenja.

Međusobna saradnja i edukacija veterinara, kinoloških organizacija, genetičara, statističara. odgajivača i vlasnika pri kojoj svako ima svoja ovlašćenja i odgovornosti jedini je ispravan način na koji ovo oboljenje može biti pravovremeno dijagnostikovano i tretirano, bez ozbiljnijih posledica po pse i sve gore navedene.

Autor: Denis Novak, DVM
Izvor: www.vetnovak.com
[Vrh] Go down
http://psisuzakon.77forum.com
bebby
Samojed
Samojed
bebby


Female Broj postova : 1155
Lokacija : Maltese Land
Registration date : 02.05.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Re: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimened srp 27, 2008 11:53 pm

Displazija kukova - različiti protokoli

Displazija kukova je oboljenje koje srećemo kod gotovo svih rasa pasa.
Međutim, učestalost oboljenja i stepeni težine ispoljavanja ove bolesti variraju među pojedinim rasama. Takođe, velike razlike postoje u pogledu pojave ovog oboljenja kod iste rase pasa, ali u različitim državama.
Dijagnoza displazije se bazira na osnovu nalaza koji se dobija procenom rentgenskog snimka kukova. Međutim, u različitim zemljama postoje različiti kriterijumi za procenu rentgenskih snimaka. Postoje i značajne razlike u pogledu načina na koji se vrši rentgenski pregled.
Iako je Naučni odbor FCI propisao protokol za procenu displazije i formular kojim se verifikuje nalaz za HD/ED i dalje postoje razlike između pojedinih evropskih zemalja po tom pitanju. Ovo je još izraženije kada su u pitanju Velika Britanija, zemlje Skandinavije, SAD, Australija ...

Prvi pokušaj da se izvrši kontrola displazije kukova kod pasa je bio od strane Švedskog kinološkog saveza ( SKK ) i to od pripadajućeg nacionalnog kluba za nemačke ovčare. To je bilo davne 1958 godine.
Ubrzo su ovaj model prihvatili i ostali pasminski klubovi u Švedskoj tako da je protokol, uz mnoge dopune, na snazi i danas. On služi kao jedan od osnovnih modela koji su preuzele mnoge druge zemlje.
Krajem 2000. godine u Švedskoj je registrovano više od 1 000 000 (!) pasa koji su pregledani na HD. Ovakvim impresivnim brojem pregleda se ne može pohvaliti niti jedna druga veterinarska organizacija na svetu niti bilo koji drugi nacionalni kinološki savez ili klub.
Oznake kojim se označavaju stepeni za HD u Švedskoj su "normal" za zdrave kukove dok se stepenima od 1- 4 označavaju bolesni kukovi.
Minimalna starost psa za pregled je 12 meseci.

Ortopedska fondacija za životinje (OFA) je osnovana pre skoro 40 godina u Americi kao privatna, neprofitabilna organizacija koja je okupila nekoliko naučnika iz te oblasti.
Ubrzo je Američki nacionalni kinološki savez počeo sa korišćenjem strucnih usluga OFA-e i takva veza je održana i do danas.
OFA danas poseduje najveću bazu podataka o statusu HD za sve rase pasa na svetu. Za period od kada postoji, kroz sistem OFA-e je prošlo više od 600 000 pasa koji su pregledani na HD.
Minimalna, starost psa koji se podvrgava pregledu je 24 meseca, a oznake koje se koriste su : "excellent", "good", "fair" ( nalazi sa kojima je dozvoljen uzgoj ), kao i "borderline HD", "mild HD", "moderate HD", "severe HD " ( nalazi sa kojima uzgoj nije dozvoljen).

Naučni odbor FCI je 1974. godine održao prvi radni sastanak sa temom koja se bavila problemima vezanim za HD. Na sastanku je određena radna grupa koja je imala zadatak da standardizuje terminologiju i klasifikaciju za HD kao i da obezbedi, uniformni, internacionalni priznat sertifikat za HD.
Sertifikat je uveden 1979. godine i 1980. na kongresu Svetske veterinarske organizacije počela je ozbiljnija saradnja između FCI i WSAVA (Svetska organizacija veterinara male prakse). Ipak, do 1991. nije se otišlo mnogo dalje u pogledu internacionalno prihvaćenog modusa po kojem bi se radilo.
Priznati svetski eksperti iz zemalja poput Švedske, Velike Britanije, Švajcarske i Amerike, kao znatno iskusniji u pogledu problematike za HD insistirali su na ineternacionalizaciji problema. Određen je spisak rasa pasa koje pregledu ne podležu pre nego napune 18 meseci starosti.

Klasifikacija stepena za HD po FCI protokolu prihvaćena je kao sledeća :
A ( bez znakova displazije); B (skoro normalni zglobovi kukova); C (blaga displazija); D (srednja displazija); E (teška displazija).

Nacionalnim kinološkim organizacijama i pasminskim klubovima svih zemalja članica FCI, upućene su preporukeza prihvatanje ovakve nomenklature i za što brže usvajanje programa kontrole za HD.

Na sastanku 1997. godine je konstatovano da i dalje veliki broj zemalja članica FCI nije usvojilo predloženi program i da, ili rade po vlastitim nacionalnim programima ili ne rade ništa po pitanju kontrole HD (posebno Istočno evropske zemlje).

Neprihvatanje tzv. Dortmundskog protokola od strane pojedinih članica FCI rezultiralo je time da zemlje koje su protokol prihvatile priznaju samo nalaze za HD međusobno.
Olakšavajuca okolnost za vlasnike pasa je ta da u pojedinim zemljama koje nisu usvojile protokol rade veterinarski stručnjaci koji su članovi "Dortmundskog udruženja veterinara za oboljenja skeletnog sistema kod malih životinja" tako da se njihovi nalazi priznaju u zemljama članicama FCI.

Treba istaći da postoje određeni kinološki savezi i pasminski klubovi koji imaju vlastite modele po kojima vrše klasifikaciju stepena HD.

Tako npr. VDH ( Nemački kinološki savez ) ima klasifikaciju po kojoj stepene displazije kukova oznacava sa HD 0; HD 1; HD 2; HD 3; HD 4.

SV ( Nemački klub za nemačke ovčare ), po članstvu najbrojniji klub za pojedinu rasu na svetu, stepene HD oznacava kao : " normal"; "fast normal"; "noch zugelassen"; "mittlere HD"; "schwere HD". Prva tri stepena dodatno dobijaju oznaku "a".

ADRK (Nemački klub za rotvajlere ) ima vlastitu klasifikaciju koja podrazumeva sledeće oznake : " HD frei / HD - "; " HD +/- "; " HD + "; " HD ++ "; " HD+++ "

Pored gore navedenog prosečan kinolog ili odgajivač bi trebao imati i na umu da se kriterijumi po kojima se vrednuju stepeni HD i dalje znatno razlikuju u pojedinim zemljama.
Međusobno upoređivanje različitih nomenklatura dovelo je do toga da, iako sertifikovani kao slobodni na HD pojedini psi, u drugim zemljama bivaju procenjeni kao oboleli od displazije.
Nema sumnje da u svakoj zemlji postoje kvalifikovani stručnjaci za ovu oblast veterinarske medicine i da njima nije problem dijagnostikovati stepen HD.
Problem nastaje kada treba uspostaviti standarde po kojima će se raditi i kada kinološke organizacije trebaju organizovati i uspostaviti uzgojnu kontrolu nad ovim oboljenjem.

Pre nego se snize standardi po kojima treba uzgajati pse, treba povesti računa o tome da se na taj način displazija utemeljuje u jednoj populaciji i kao takva biva još veći problem i za vlasnike i za odgajivače pasa.

Kao i u svim drugim apektima uzgoja ne postoji prečica ka dobrim i zdravim kukovima.

Autor: Denis Novak, DVM
Izvor: www.vetnovak.com
[Vrh] Go down
http://psisuzakon.77forum.com
bebby
Samojed
Samojed
bebby


Female Broj postova : 1155
Lokacija : Maltese Land
Registration date : 02.05.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Re: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimened srp 27, 2008 11:53 pm

Displazija lakta u psa

Uzgajivačima rasnih pasa, većih i velikih pasmina, dobro je poznat pojam displazija kukova, a manje je poznata bolest pod imenom displazija lakta ili kako se pravilno kaže, displazija ankonealnog izdanka lakatne kosti.

U lakatnom se zglobu uzglobljuju distalni (donji) okrajak ramene kosti, te proksimalni (gornji) okrajci lakatne i palčane kosti. Za nastanak ovog oboljenja značajan je tzv. ankonelani izdanak lakatne kosti. U šteneta je spoj između lakatne kosti i ankonealnog izdanka hrskavičan, a u dobi od 4-6 mjeseci on potpuno okošta i na taj način čvrsto sraste s lakatnom kosti. Displazija lakta je u stvari razvojna anomalija, pri kojoj gore navedeni spoj nikad ne okošta, već ostane hrskavičan. Kao takav, taj spoj ne osigurava čvrstu vezu između ankonealnog izdanka i lakatne kosti, pa prije ili kasnije dolazi do potpunog ili djelomičnog odvajanja od lakatne kosti, a pod utjecajem mišićne sile koja djeluje na taj dio.

Kao posljedica takvog stanja s vremenom nastaje kronična deformirajuća upala lakatnog zgloba. Oboljela životinja šepa, a korak joj je skraćen prema naprijed (tzv. hromost u predvođenju). Lakat je odmaknut od tijela, a zglob je nerijetko umjereno zadebljan. Ukoliko takvo stanje potraje duže vrijeme, dolazi do smanjenja mišićne mase ramenog i nadlaktičnog područja zbog smanjene aktivnosti. Dok je životinja odmorena, hromost je slabijeg stupnja, a čim se pas kreće dulje vrijeme, stupanj hromosti raste.

Ova je bolest nasljednog karaktera, a dolazi u većih pasmina pasa, posebno u njemačkog ovčara. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike (bolnost na pasivne kretnje uz poseban šum koji se pri tome javlja), a potvrđuje se RTG pretragom. Displazija lakta se može liječiti jedino kirurškim zahvatom pri kojem se potpuno uklanja ankonealni izdanak.

Autor: Velimir Glumac dr.vet.med
Izvor: List Međimurje


Displazija lakta

Od sredine 1960-tih godina, veterinari su suočeni sa rastućim brojem oboljenja koji se pojavljuju već u ranom periodu života. Displazija kukova je bila prva bolest koja je prepoznata širom sveta i šema za njeno najranije otkrivanje je već duže vreme ustanovljena širom sveta.

Nešto kasnije otkriveno je još jedno oboljenje - displazija lakta (ED). Displazija lakta predstavlja značajan zdravstveni problem kod mnogih rasa pasa. Ovo oboljenje postaje sve ćešće dijagnostikovano širom sveta. Bolest počinje u štenećem dobu i može ostati trajna, ozbiljna posledica do kraja života.

Osnovni uzrok ovog oboljenja je genetske prirode. Iz tog razloga, pregledi kojima se omogućava rano otkrivanje ovog oboljenja omogućuju da jedinke sa normalno razvijenim i zdravim laktovima budu i najviše korišćene u priplodu. Na ovaj način redukuje se pojava ovog oboljenja u psećoj populaciji.

Displazija lakta - oboljenje

Displazija lakta (ED) predstavlja abnormalan razvoj lakta. Ovaj termin obuhvata brojne specifične abnormalnosti (OCD, FCP, UAP) koje se javljaju na raličitim mestima u lakatnom zglobu. One dovode do poremećenog rasta hrskavice koja prekriva zglobne površine kao i strukture oko samog zgloba. Ove promene predstavljaju primarna oštećenja koja kasnije dovode do sekundarnih osteoartritičnih procesa.

Sve primarne lezije mogu se pojaviti samostalno ili u međusobnim kombinacijama. Gotovo uvek se pojavljuju još u štenećem dobu i obostrano u manjem ili većem stepenu. Nakon završetka rasta primarne promene mogu biti stabilne izvesno vreme. Jednom započeti abnormalan razvoj zgloba imat će za posledicu nastanak sekundarnih lezija od kojih su najznačajnije osteoartritis, odnosno artroza zgloba. Sekundarne lezije ne mogu biti uklonjene tako da one predstavljaju potencijalni doživotni problem za psa.

Lakatni zglob je posebno osetljiv na ove vrste lezija. Kosti i rskavične površine koje formiraju svaku stranu zgloba imaju veoma kompleksnu građu koja omogućuje tesno prijanjanje površina i bezbolne pokrete. Lakatni zglob je jako pokretan zglob i pokreti prednjih nogu zavise u većem stepenu od funkcije lakta nego što zavise od funkcije ostalih zglobova na prednjim nogama. Zbog toga, male promene u obliku ili funkciji bilo kojeg dela lakatnog zgloba imat će veliki uticaj na pokretljivost prednjih ekstremiteta.

Dodatni problem sa displazijom lakta je što veliki broj pasa pati od subkliničkog oboljenja - oni imaju primarne lezije ili osteoartritične promene ali ne pokazuju bolnost ili probleme u kretanju. Takve jedinke su potencijalna opasnost u priplodu jer mogu proizvesti potomstvo sa ovim oboljenjem. Srećom, kao i klinički slučajevi tako i ove jedinke mogu biti identifikovane na rentgenskom pregledu njihovih laktova.

Uzroci oboljenja

Displazija lakta je multifaktorijalno oboljenje.Najznačajniji faktor je svakako genetska predispozicija i nasleđe. Na žalost, ovo oboljenje je kontrolisano od strane više gena tako da i klinički zdrave jedinke mogu biti nosioci gena koji dovode do oboljenja. Ostali faktori koji mogu imati uticaj na razvoj oboljenja su brzina rasta jedinke, ishrana, nivo vežbanja i sl. Ovi faktori mogu uticati na stepen oboljenja, ali ga ne mogu prevenirati ili samostalno izazvati.

Neke rase su više podložne razvoju ovog oboljenja od drugih. Generalno, srednje velike i velike rase pasa se smatraju za osetljivije i više podložne ovm oboljenju. Rase koje imaju najveći stepen pojave ovog oboljenja su : Baset, Bernski planinski pas, Nemački ovčar, Engleski mastif, Zlatni retriver, Rotvajler, Nemačka doga, Irski vučiji hrt, Labrador retriver, Njufaundlend.

Kontrola

Kao genetski prdisponirano oboljenje displazija lakta može biti kontrolisano pravilnom selekcijom i uzgojem jedinki sa zdravim laktovima. Ne postoji još uvek genetski test (poput DNA) koji bi omogućavao pravovremeno otkrivanje jedinki sa ovim problemom. Jedini metod, za sada, široko korišćen u svetu je rentgensko snimanje laktova i eventualno otkrivanje i determinacija rentgenskih znakova oboljenja. International Elbow Working Group (IEWG) je organizacija koja je razvila sistem za rentgensko snimanje laktova i nadležna je za koordinaciju između veterinarskih asocijacija i kinoloških saveza u razvijenim evropskim i svetskim zemljama.

Stepeni lakatne displazije i procedura snimanja

Rentgensko snimanje se obavlja kod veterinara. Dok je za šemu za displaziju kukova (DCF - HD) dovoljno napraviti jedan rentgenski snimak za određivanje stepena lakatne displazije potrebno je uraditi tri rentgenska snimka. Ovo je neophodno da bi sve abnormalnosti bile identifikovane i da bi sve strane zgloba bile pregledane. Pravilno pozicioniranje psa je neophodno i predstavlja osnovu ovog pregleda i to je jedino moguće postići ili dubokim sediranjem psa ili uvođenjem u totalnu anesteziju.

Pas koji se podvrgava snimanju mora biti star najmanje godinu dana dok gornja starosna granica ne postoji. Obavezna je adekvatna identifikacija psa i snimaka, kao i pismena saglasnost vlasnika da se rezultati snimanja, ma kakvi oni bili, mogu javno objaviti i da odgovara za identitet životinje.

Zvanična, veterinarska komisija vrši procenu snimaka i njihovo stepenovanje. Trenutno važeći stepeni za displaziju lakta su :
0 normal
1 srednja ED
2 značajna ED
3 teška ED

Treba istaći da se za važeći stepen oba lakta uzima onaj lošiji, a ne prosečni zbir kao kod šeme za displaziju kukova.

Preporuku za uzgoj dobijaju psi sa stepenima 0 i 1 i takvi psi imaju manju verovatnoću da prenesu ovo oboljenje na svoje potomstvo.

Terapija bolesti

Psi sa ovim problemom, obično počinju sa šepanjem i težim oslanjanjem na prednje noge u starosti između 6 i 12 meseci života. Neophodno je, u ovom dobu i pri pojavi kliničkih simptoma da veterinar izvrši detaljan klinički pregled.

Vrlo često problemi su već prisutni na obe noge. Potvrda dijagnoze se postavlja rentgenskim snimanjem koje već u ovoj starosti daje adekvatan nalaz.

Terapija varira u zavisnosti od stepena oboljenja i treba biti pod kontrolom veterinara. U težim slučajevima neophodna je i hiruška intervencija da bi se sprečio i ublažio dalji razvoj bolesti.

Većina pasa, ako se na vreme i sa pažnjom podvrgne tretmanu, između 6 i 18 meseci starosti, bit će u stanju da vodi " normalan" pseći život.

Autor: Denis Novak, DVM
Izvor: www.vetnovak.com
[Vrh] Go down
http://psisuzakon.77forum.com
bebby
Samojed
Samojed
bebby


Female Broj postova : 1155
Lokacija : Maltese Land
Registration date : 02.05.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Re: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimened srp 27, 2008 11:54 pm

Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb
Patela ili iver je mala kost koja je umetnuta u tetivu velikog butnog mišića. Nalazi se prednje starne koljena, a predstavlja važan oslonac velikom butnom mišiću.

Ova kost je lebdeća kost, sa svoje stražnje strane presvučena je hrskvicom kojom klizi pri pokretanju po donjem dijelu butne kosti pa na RTG snimkama patela izgleda kao klin, a na butnoj kosti postoji odgovarajući utor kako bi smijer kretanja patele bio uvijek isti.

Problemi koji nastaju najčešće su vezani za traumu ili genetiku. Kao posljedica traume ili slično, najčešće nastaje luksacija ili iščešenje, pri čemu specifične sile "izguraju" patelu iz njenog ležišta usporkos svim vezivnim svezama i mišiću koji se opire tome. Osim kod trauma, luksacija patele može se dogoditi i spontano prilikom normalnih kretnji i svakodnevnim aktivnostima psa. U tim slučajevima rijetkost je samo jedno iščašenje, već je češća situacija da se luksacije događaju povremeno i bez intenzivnih kretnji. Moguće je i da nakon prvog traumatskog iščašenja, slijedom cijelog niza faktora dođe do trajne nestabilnosti u tom području, pa patela postane "luksabilna", odnosno sklona iščašenjima. Ukoliko nema početne traume, već patela od prve "iskače" bez traume, govorimo o stanju za koje se predispozicija nasljeđuje, a njegovu pojavljivanju može pogodovati i mišićna slabost.

Upravo problemi sa patelom česti su uzrok šepanja pasa malih i većih pasmina. Najčešće nastaje medijana luksacija patele, gdje patela "isklizne" prema medijalnoj starni koljena. Rijeđe se viđa lateralna luksacija patele, kada patela sklizne na vanjsku stranu koljena. Medijalna luksacija patele češća je u manjih pasmina i to u ženki, dok lateralnu luksaciju češće susrećemo u velikih pasmina pasa. No, postoje i iznimke pa se ponekad i nađe lateralna luksacija u manjih pasmina, a medijalna u velikih.

Najčešće se javlja prolazna bol i šepanje, a pas ponekad poskakuje poput zeca. Kada kod psa za kojeg znamo da ima luksaciju patele dođe do akutne boli i šepanja moramo obratiti pažnju na druge moguće uzroke takvih simptoma, kao što je povreda križnih ligamenata koljena. Ovisno o stupnju luksacije ovisi intentizet i učestalost šepanja.

Prvi stupanj luksacije: koljenski zglob je normalan, a do luksacije patele dolazi samo kada je zglob u ekstenziji i kada pritisnemo patelu. U ovom stadiju bolesti, najčešće nema manifestnih znakova bolesti pa se i ne preporučuje kiruški zahvat.

Drugi stupanj: u ovom slučaju patela obično leži na svojem mjestu, ali u fleksiji zgloba dolazi do njene luksacije i ona ostaje luksirana dok ju pritiskom ruke ili stavljanjem zgloba u ekstenziju ne vratimo natrag na mjesto. Ponekad se sama patela vrati natrag prilikom istegnuća noge i šepanje prestaje. U ovom satdiju bolesti već su moguće degenerativne promjene na samoj strukturi koljena pa se preporučuje operativni zahvat. U ovom stadiju vidljivi su i znakovi bolesti, odnosno šepanje, poskakivanje i držanje noge u zraku.

Treći stadij bolesti: patela je gotovo uvijek luksirasna, a ponekad se može vratiti na mjesto postavljanjem noge u ekstenziju.

Četvrti stupanj: patela je konstantno luksirana i ne može se vratiti na mjesto. Ovakvo stanje potrebno je što prije sanirati, osobito u mladih pasa, kako ne bi došlo do daljnih oštećenja zgloba.

Ovisno o intezitetu bolnosti i šepanju, osim kirurške, propisije se i terapija analgeticima. Osim analgetika preporučljivo je davanje preparata sa hondroitin i glukozamin fosfatom. U našim trgovinama u ponudi imamo preparate Caniviton i GAG.

Caniviton je prah koji sadrži hondroitin sulfat, odnosno šećere s učinkom na zglobove, vitamin C, mangan, jod, selen te L-karnitin. Hondroitin regenerira hrskavice, tetive i ligamente. Vitamin C i selen povećavaju zaštitu tkiva od njegovog oštećenja toksičnim metaboličkim produktima, pa dodatak vitamina C prevenira otok zglobova. Preparat se daje u dozi od 1 žličice na 30 kilograma tjelesne težine, a dolazi u pakiranju od 400grama i 1 kilograma.

GAG je glikoaminoglikan, koji je dobiven iz osušenih zelenih usnatih školjki, a pomaže u održavanju zdravlja vezivnog tkiva i zglobnih hrskavica.Osim navedenoga sadrži omega-3 masne kiseline, koje imaju protuupalni učinak, aminokiseline, hondroitin sulfat, heparin i heparin sulfat, brašno morskih algi, vitamin E i selen. Preparat se dozira u dozi od jedne žličice za pse do 15 kilograma.

Kako je flex-a-min humani preparat, nije registriran za primjenu u pasa, koncentracija djelatne tvari ne odgovara, a i doza. Pomoćne tvari koje se koriste u humanim preparatima, prilagođene su probavnome miljeu čovjeka te se ponekad javljaju i želučano - crijevne reakcije u pasa, isto vrijedi i za humane preparate vitamnia C. Stoga Vam preporučam da svakako svome ljubimcu dajete jedan od ova dva veterinarska preparata, s time da uz Caniviton koji sadrži i vitamin C, nije potrebno posebno dodavanje istoga.

Preuzeto Pet-centar
[Vrh] Go down
http://psisuzakon.77forum.com
stryker
Moderator
Moderator
stryker


Male Broj postova : 1527
Age : 39
Lokacija : Veliko Orasje
Registration date : 16.04.2008

Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: stryker   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitimepon srp 28, 2008 11:49 pm

super tekst ja uskoro postavljam neke slikice
[Vrh] Go down
http://www.freewebs.com/lovackipsi
Sponsored content





Problemi kostiju, zglobova i mišića Empty
PostajNaslov: Re: Problemi kostiju, zglobova i mišića   Problemi kostiju, zglobova i mišića I_icon_minitime

[Vrh] Go down
 
Problemi kostiju, zglobova i mišića
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Upala cevastih kostiju

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Zlatno oko :: Sve o psima :: Zdravlje i njega-
Forum(o)Bir: