Transfuzija krvi
Transfuzija krvi je hemoterapeutski postupak kojim se krv iz zdravog organizma prenosi u venozni sistem ređe srce ili u trbušnu duplju bolesne životinje.
Prema poreklu krvi koja se prenosi postoje HETEROTRANSFUZIJA, AUTOTRANSFUZIJA i IZOTRANSFUZIJA. Prvi način je u slučaju kada je davalac životinja druge vrste. Zbog opasnosti koje prate taj poduhvat se više ne primenjuje. Kod autotransfuzije koristi se krv povređene životinje. Može da se koristi krv izlivena u neku šupljinu tela usled povrede većeg krnog suda ili organa bogatog krvlju. Ipak najbolji način je izotransfuzija kada su obe životinje iste vrste. Ovo je najbolji način da se delimično nadoknadi izgubljena količina krvi.
INDIKACIJE ZA TRANSFUZIJU KRVI : Transfuzija krvi povoljno deluje na životinje na više načina. Njome se nadoknađuje krvarenjem izgubljena krv zatim transfuzijom krvi deluje se nadražajno na hemotopoetične organe a indikacije za transfuziju krvi bi bile :
• Akutna i hronična spoljašnja i unutrašnja krvarenja.
• Posttraumatični i postoperativni šok.
• Trovanje otrovnim biljem, gasovima i metalima.
• Slabosti mladih životinja.
• Krvarenja unutrašnjih povredi koja se na drugi način nemogu zaustaviti.
• Infekcija gnojnim uzročnicima.
• Autointoksikacije kod uremije i opekotina
• Slabosti organizma usled rahitisa, osteomalacije i alotriofagije
KONTRAINDIKACIJE ZA TRANSFUZIJU KRVI : Transfuzija se nesme davati u sledećimslučajevima :
• Kod organskih dekonpenzovanih oboljenja srca, naročito kod miokarditisa i akutne dilatacije srca.
• Poremećaji kardiovaskularnog aparata i plućna oboljenja.
• Pri povredi grudnog koša sa intratorakalnim i intrapulmonalnim krvarenjem transfuziju treba obazrivo davati. Pri pojavi edema treba je prekinuti.
• Pri akutnim i hroničnim oboljenjima bubrega i tromboze.
• Pri anafilaktičnim stanjima.
Pre početka transfuzije mora se najpre ustanoviti podnošljivost primaoca na krv davaoca. Ovo je potrebno da bi se izbegle štetne posledice kod ponovnih transuzija preporučljivo je da se uzme novi davalac. Biološka proba je najizvodljivija ali nije najbezbednija. Uzme se 5 do 10ccm krvi sterilnim špricem iz vratne vene i prvih 10 minuta nakon ubrizgavanja prati se reakcija organizma ispitivanjem pulsa,disanja i opšteg stanja. Davalac je nepogodan ukoliko se javi povišenje frekvencije pulsa i disanja,nastupi klonulost, drhtanje mišića, posrtanje, znojenje, stenjanje, kašalj i često mokrenje.
Aplikacija krvi može se vršiti putem infuzionog sistema korišćenjem cilindra ili boce koja se spaja sa gumenom ili plastičnom cevi i iglom za ubrizgavanje. Za male životinje koriste se brizgalice odgovarajuće veličine.